Nakon smrti mrzovoljnog dede u staračkom domu: Sestre su pronašle nešto što im je promjenilo živote!

1792

Svaki dan na stotine starijih ljudi čekaju posjetioce ili bar telefonski poziv od svoje porodice. Međutim u posljednjim fazama njihovih života, njihova stara srca koja neće kucati još dugo, obično su gorko razočarana.

Ipak, kada je starac koga su sestre znale samo kao mrzovoljnog čovjeka umro, i one su čistile njegovu sobu, pronašle su nešto što ih je duboko dotaklo i rasplakalo.

Među stvarima pacijenta, sećanja na cijeli jedan život, pronašle su pjesmu:

Šta vidite sestre? Šta vidite?
O čemu razmišljate, kada me vidite?
Mrzovoljnog starca, ne previše mudrog,
Neizvjesnih navika, sa dalekim očima?

Ko gnjavi svoju hranu i ne odgovara.
Kada glasno kažete:” Želim da pokušate!”

Onaj koji izgleda kao da ne primjećuje ono šta činite za njega.
I stalno nešto gubi…čarapu ili cipele?

Koji pruža otpor ili vam ne dozvoljava da radite šta hoćete,

Sa kupanjem i hranjenjem ispunjava vaš dan.

Da li to mislite? Da li to vidite?
Onda otvorite oči sestre. Ne gledate me.
Ja vam govorim ko sam, sjedim ovdje tako miran,
Dok radim na šta se vi kladite, dok jedem šta vi želite.

Ja sam malo dijete od 10 godina, sa majkom i ocem,
braćom i sestrama, koji se međusobno vole.
Mladić od 16, sa krilima na nogama
Sanjajući da ću uskoro, upoznati ljubav.

Mladoženja od skoro 20, moje srce je procurilo,
sjećajući se obećanja, koja sam dao.

Sa 25, imam svoju djecu,
Kojima sam potreban da ih vodim i obezbjedim siguran dom.
Čovjek od 30, moji mladi već brzo rastu,
vezani jedno za drugo, vezama koje traju.
Sa 40, moji mladi sinovi su porasli i otišli,
ali moja žena je tu pored mene.

Sa 50, još jednom se bebe igraju oko mene,
opet su tu djeca, moja voljena i ja.
Mračni dani su stigli, moja supruga je umrla.
Gledam u budućnost, tresem se sa jezom.
Moji mladi sada podižu svoje mlade,
a ja mislim o godinama, i o ljubavi koju sam poznavao.

Sada sam starac, priroda je surova,
bezveze je što ovolike godine čine da se osjećaš kao budala.
Tijelo, grči se, snaga i držanje su nestali.
Na mjestu gdje je bilo srce, sada je kamen.

Ali unutar ovog tijela, nalazi se duša dječaka.
I sada i opet, moje srce vene.
Sjećam se radosti, sjećam se bola,
I volim i živim, život opet iznova.

Mislim na godine, ne toliko mnogo, a otišle su prebrzo.
I prihvatam činjenicu da ništa ne traje vječno.
Zato otvorite dobro oči, otvorite i pogledajte:
Nisam mrzovoljan starac,
pogledajte bliže, pogledajte MENE!

Nemojte nikada da pretpostavite da “starac” pored vas ne vidi više stvari dobro. On živi i osjeća stvari baš kao i vi. U svakom tijelu bije srce koje ostaje mlado, čak i kada tijelo ostari. Sjetite se riječi ovog starca uvijek kada vidite starije ljude na ulici i odnosite se prema njima na način na koji zaslužuju.

SHARE