MARKO (15) OSTAO BEZ MAME, TATE, BRATA I SESTRE U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI PRIJE 3 GODINE: Danas u svom domu slavi i dočekuje goste!

570

Tri godine je prošlo kako je Marko Vučinić (15) iz sela Vuča kod Leposavića, u jednom trenutku ostao bez porodice, oca Gojka (46), majke Dragice (40), sestre Maje (13) i brata Andrije (6).

Toplinu roditeljskog doma, ljubav, brigu i vaspitanje Marku sada pružaju, njegovi staratelji Milan Nikolić, Markov brat od strica po ocu, sa suprugom Sanjom i sinom Nikolom (4) u Sočanici.

O Marku njegovi staratelji imaju samo riječi hvale, dobar poslušan, vrijedan. Marku, kako sam kaže ništa ne nedostaje, dan mu je uglavnom ispunjen školskim obavezama, nađe vremena da pomogne u kući, a posebno uživa u ulozi strica jer sa “Nikolom nikada nije dosadno“.

Kao i svi njegovi vršnjaci, uživa u druženju, gledanju filmova, igricama. Odlučio se za medicinsku školu u Kosovskoj Mitrovici je jer je “dobra“ škola. Omiljeni predmeti su mu vjeronauka i fizika. Navija za Crvenu zvezdu. Raduje se svojim drugarima, sa kojima se lijepo druži. Planovi su mu ozbiljni, želi da završi srednju školu, a san mu je da upiše informatiku.

Marko je odmjeren dječak, tihog ali odlučnog glasa, sa skrivenim gotovo stidljivim osmijehom. Surovu sudbinu Marko zadržava u sebi, ne govori o tome ali, njegova djela izazivaju divljenje i vrijedna su poštovanja.

Rodni dom, porodičnu kuću, baštu i zemlju Marko tri godine uz pomoć svojih staratelja održava i namjerava da u njoj nastavi život kad odraste. Kao u svakom pravoslavnom domu, i Marko za Svetu Petku u svom domu pali svijeću i dočekuje goste, tako je i za Uskrs i za Božić.

Najradosniji praznik, Božić, Marko je i ove godine kako tradicija nalaže, običajno proveo u svom domu, a sutradan dočekao i darovao polaznika.

– Za Badnje veče sam bio u svojoj kući, sa rođacima, na Božić sam polazio kod strica, a Nikola je bio moj polaznik – kaže Marko, koji se na pomen svog četvorogodišnjeg bratanca osmjehuje i na pitanje da li je Nikola znao šta sve treba polaznik da uradi, dodaje “ima četiri godine, on sve zna“.

Za svoje “znanje“ stric Marko je bratanca Nikolu darovao omiljenim keksom.

Sa Markom smo razgovarali u njegovoj školi. Među drugarima je omiljen “ijlepo se slažemo i družimo“ kaže, njegovi profesori ga takođe hvale, da je disciplinovan i vrijedan. Ima i drugare sa kojima zajedno putuje iz Sočanice za Kosovsku Mitrovicu.

Marko hrabro korača kroz život, trudi se na svakom polju, na ništa se ne žali, ništa mu ne nedostaje, svojom skromnošću i blagošću ovaj neustrašivi “dječak div“ izaziva kod sagovornika divljenje i poštovanje.

 

SHARE